Bilo je teško ne osjetiti ježenje kože kad bi se osvrnula po prostoru Arene. Valovi mladih i starih generacija spojeni u pjesmi sa jednom od najvećih ikona ondašnjeg i današnjeg Balkana. Čovjek sa porukom, čovjek sa srcem, čovjek koji je istina. Bez pretencioznosti i uvijek sa mjerom Đole zna kako taknuti svakoga po naosob.

Tijekom pjesme Neki novi klinci iz publike su letjeli plišani zeke, mede i srca, a on, čovjek i pol, skupljao ih je vidljivo ganut, zahvaljujući iz dubine sebe. Kako je nedavno i sam rekao: ''- Kad se vraćam s koncerta moje me devojke, od kojih sam s jednom oženjen, prvo pitaju ‘kakvi su danas zečevi’?

Pokušat ću s Kinezima pripremiti iznenađenje i naručiti vagon zečeva za neki veliki koncert koji budem imao. Tada ću sa plafona pobacati u publiku sve te zečeve i vratiti im za sve ovo što mi godinama priređuju. Taj ‘mali beli zec’ mi je puno značio u trenucima kad je sve izgledalo crno i kad sam se sa svojom publikom nalazio na nekim čudnim mestima, tajno, kao ljubavnici. On mi je zamena za sve Oskare, “Dejvis” kupove, Svetska prvenstva u fudbalu i sve ono što nisam osvojio. Oni su kronologija svega što mi se dešavalo u karijeri.''

S pozdravom da na Zagreb nikad nije prestao misliti, od početka do kraja, publika je kao u transu pjevala svaku riječ zajedno s njim. Pun anegdota o bivšim djevojkama, politici, svijetu, prijateljima i svemu što ga okupira, pružio je Zagrebu dan za pamćenje, dan kakav se ne ponavlja godinama, dan koji zasigurno ostaje u sjećanju uvijek.

Sve je bilo na nivou i kako priliči jednom glazbenom velikanu, pa zamjerke ako ih je i bilo sve su potonule u moru sreće.

foto: M. Mihaljević