Pomislio bi čovjek da je Bulldog samo rezeviran za one željne špice subotom ujutro ili pak za one željne izlaska u centar grada da budu viđeni, a i da sami imaju sve na oku, no Bulldog je mene samu prvenstveno iznenadio.

Pitala sam se gdje će uopće biti smješten bend i koncertić sam, kad li ono, prostor kluba se nalazi desetak stepenica prema dolje. Predivan veliki prostor koji je idealno pasao uz bend tu večer - Swingerse.

Potpuno drugačija atmosfera i ambijent od prostora gore. Drugačiji ljudi, željni dobre glazbe. I svakako su to i dobili. Swingersi su pokazali kako glazba '50-ih i '60-ih je itekako živa i uhu tako mila. Sjećam se kao mala kako sam danima slušala ploču Fantoma, ali moram priznati da je to bilo samo zbog stasa i glasa Roberta Marekovića. Petnajstak godina kasnije, Robert nije izgubio na svom šarmu, a glasovne mogućnosti mogu se samo hvaliti i hvaliti.

Uz dobar glazbeni odabir, oni hrabriji (čitaj:mlađi) su se ohrabrili i ustati od stola i zaplesati, stariji su samo uživali općenito u glazbi, no sve u svemu jako dobar početak večeri. Fascinirali su me detalji samog kluba koji na zidovima ima neku vrstu mahalica u obliku zida. Kad sam tek došla to je bilo statično, prva pomisao mi je bila da se to njiše lijevo-desno da ljudima ne bude vruće...kasnije kako je vrijeme odmicalo, shvatila sam da je to ipak korišteno u svrhu dobrog zvuka u cijelom prostoru i zaista, zvuk naprijed i otraga bio je potpuno identičan i dobar. A vrućina je dolazila što od dobre atmosfera što od gužve koja se stvorila.

Hvala Bulldogu na ugodnom iznenađenju, sve na nivou, zabava za svakog, doći ćemo opet. 

fotoreport: M. Mihaljević