Ekskluzivni intervju s Nipplepeople-om

Bave se javnim poslom, ali ipak nisu potpuno javni jer su za sva pitanja znatiželjnika uveli silenzio stampa. Riječ je o Nipplepeople-u, glazbenom dvojcu koji se “skriva” pod maskom i na sceni tijekom svojih energičnih nastupa. Zašto? Jedan je odgovor, čitaj izgovor na koji itekako imaju pravo u moru današnjeg žutila: stavili su svoju glazbu u prvi plan.

Kako tajnoviti dvojac želi biti lišen odgovaranja na pitanja nemajući običaj davati intervjue, razgovarali smo s Alenom Balenom, njihovim menadžerom iz izdavačke kuće Yammat Records i saznali, za njihove pojmove, i previše o njima samima…

 

Osim uspješnica "Sutra" i "Broj", izašao je novi single "Ne volim te"...

Točno. Osim spomenutih pjesama tu je i suradnja između Nipplepeople i Agramsville u pjesmi "Sanjam".  Stvaralačka atmosfera postala je doista produktivna u zadnje vrijeme, toliko da razmišljamo i o nekom nosaču zvuka na kojem bi se našle sve pjesme Nipplepeople.

 

Kome je namijenjena glazba Nipplepeople-a? Što žele poručiti svijetu?

Glazba Nipplepeople-a nije namijenjena, bliže osnovnoj ideji bilo bi reći kako je primijenjena. To je trenutak uhvaćen u vremenu i prostoru pa tko voli i tko to želi primijeniti u svojim emotivnim trenucima, dobro je došao kao poklonik.

 

Prema nekim saznanjima, uspješniji ste u inozemstvu nego u Hrvatskoj, zašto?

Mislim da je za to najzaslužnija moderna informatička tehnologija, društveni servisi i mreže. Dakako, pretpostavka je da se glazba ljudima treba svidjeti, ali i biti prezentirana na njima zavodljiv način.

 

Je li potreba da Nipplepeople bude zavodljiv jedan od razloga što su maske dio scenskog nastupa? Dakle, čemu skrivanje pod maskama?

Svi, htjeli to priznati ili ne, svakodnevno nosimo po nekoliko maski. Posao, obitelj, prijatelji - imamo na glavama maske za različite emotivne situacije. To od svakoga zahtijeva i pomalo glumačkih vještina. Ova pokrivala za lica, koje njih dvoje koriste u nastupima omogućuju im da budu iskreni i da ne moraju glumiti - zato što rade ono što vole.

 

Ove ste godine okusili nominaciju za Porin u suradnji s Yammatom i to za najbolji album s različitim izvođačima…

Porin je smiješan. Porin is funny.

 

Zanimljivo je da na neki način surađujete s fanovima, šalju vam remixeve pjesama…

Toliko remikseva i feedbacka je bilo nemoguće očekivati. Sad se već pomalo navikavamo, ali na početku su prevladavali šok i nevjerica. Mi!?

 

Koje je vaše mišljenje o revivalu 80-tih?

Mi smo nekako više za revival 90-tih.

 

Da li Nipplepeople-u više leže klupske ili festivalske svirke?

Volimo sve. Samo da su uvjeti na stageu bar dovoljno dobri. Sve ostalo nema veze sa mjestom radnje.

 

Nedavno ste nastupili na riječkoj Harteri? Jesu li uvjeti bili u redu, kakva su iskustva? Možete li usporediti nastup na Harteri s onim na Exitu?

Nastup na Harteri je bio odličan. S obzirom da su nam rekli kako dan ranije u isto vrijeme i nije bilo nešto ljudi, bili smo spremni na svakojake opcije. No, kao što ste i sami vidjeli na taj početni termin u 22:30 sati je ciljano došlo nekih 500-injak ljudi, što nam je veliki kompliment.

Možda je nezahvalno komparirati Exit i Harteru, jer iako spadaju u srodnu festivalsku obitelj imaju dosta razlika. Oba su nam jako draga, zato smo ove godine i nastupili najprije na Exitu, a potom i na Harteri.

 

Jeste li ikada privatno posjetili Harteru?

Kako da ne. Bili smo na nekoliko Hartera. Gledali smo i Royksopp, i Roisin Murphy, ali i mnoge druge izvođače u proteklih nekoliko godina. Hartera, barem iz zagrebačke perspektive, ima neku posebnu notu. Kao da pokušava spojiti najbolje od alternativnog s jedne i komercijalnog svijeta s druge strane. Rijeka je oduvijek grad koji je sinonim za dobru muziku, bilo da je riječ o izvođačima ili autorima, a Hartera je samo dokaz kako se ta općeprihvaćena misao može aplicirati i na Festival.

 

Kako se Nipplepeople zabavlja u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme radimo poslove bez maski.

 

Za kraj, koliko ste i želite li biti društveno angažirani?

Društveno smo vrlo angažirani, ali ne kroz glazbu. A nabrajati gdje smo sve to angažirani bilo bi samoreklamiranje, što automatski anulira svrhu našeg angažmana.

 

Slađana Vignjević