Rijeka je u Stereu dočekala još jedan koncert domaćeg benda Quasarr. Imaju kvalitetu, imaju svoju publiku, originalni su i žele uspjeti. Puno truda ulažu da bi bili prepoznatljivi na hrvatskoj glazbenoj sceni i nadamo se da će tim dečkima karijera ići samo uzlaznom putanjom. Saznajte više u interviewu koji slijedi...

: Svrstani ste u kategoriji pop-art grupe... Poistovjećujete li se s tim definiranjemm vašeg glazbenog izričaja ili mislite da je on nešto širi?

Prije svega ne želimo se stavljati u neke okvire i kontekste. Smatramo da nema lošeg pravca u glazbi, nego ima dobre i loše glazbe. Pokušavamo izvući iz svakog pravca ono najbolje i od toga napraviti nešto originalno i kvalitetno.

: Često se u nekim intervjuima i člancima o vama spominje pojam "estetika". Što on vama zapravo predstavlja?

Osim na našem zvuku na kojem polažemo jako puno energije, važno nam je da i to prati dobar vizualni dojam. Od samog našeg izgleda na stageu, do onog što nas prati u pozadini. Trenutno smo u fazi našeg brendiranja, napravili smo logo koji će nas prezentirati u medijima kao prepoznatljivi znak. Voljeli bi našim slušateljima dati najbolje od oba svijeta.

: Kojim ljudima "izvana" (pri tom mislim van benda) također pripadaju zasluge što je Quasarr danas ono što jest? Ima li uopće takvih?

Pomogli su nam razni mediji koji vole našu glazbu i puštaju je u eter. Ali uglavnom ne. Ono što smo napravili napravili smo sami. Ali ako ćemo govoriti o pomoći izvana najviše nam je pomogla naša publika.

: Pjesma "Ti" sa prvog albuma odjekivala je radio postajama diljem zemlje, i vrlo brzo je dobila svoje slušatelje... Što mislite u čemu je tajna tolikog uspjeha te pjesme?

Skromno rečeno zato jer je Ti odlična pjesma. Koliko god je Ti bogata aranžmanom, ona je zapravo intimna pjesma. Kombinacija teksta i glazbe je pogodila slušateljstvo u pravo mjesto.

: Družite li se i izvan benda? Oko čega su najviše razmirice u bendu?

Naravno da se družimo. Bez toga ne bi bili kompaktni bend, i ne bi zvučali ovako kako zvučimo. Najviše razmirica je naravno u procesu stvaranja glazbe. Dosta smo strastveni u raspravama, svako vuče na svoju stranu i to je dobro, jer onda dobijamo taj originalni zvuk kojem težimo.

: Koliko je za vas bitna interakcija sa publikom, i mislite li da je vi u dovoljnoj mjeri ostvarujete?

Hm, ovisi kako gledaš. Mi nismo bend koji će se popeti na stage i vikati ajmo ruke gore. Naša glazba je ipak puno slojevitija. Naravno da nismo hladni na stageu, kada sviramo dajemo sve od sebe. Kada sviramo među nama se desi neka kemija i to naravno naša publika prepoznaje. I onda se desi neki spoj između nas i njih. To je lijep osjećaj.

: Koliko je teško u vašoj glazbenoj formi uspjeti na hrvatskoj sceni? Planirate li se u budućnosti možda prebaciti na europsku ili svjetsku glazbenu scenu?

U Hrvatskoj je teško plasirati bilo kakvu glazbu, a kamoli našu. Zbog jako malog tržišta. To nije problem koji muči samo nas, to je problem koji muči cjelokupnu scenu. Naravno da mislimo probati vani, jer smatramo da naša glazba može naći put prema svjetskoj publici. Puno već radimo na tome. Nove materijale za sada polako radimo na engleskom. I nadamo se da će se naš desetogodišnji rad i trud dati rezultata i naći svoju publiku vani.

T. Rogić
foto: S. Donda