S ovim DJ-om bez „dlake na jeziku“ popričali smo o tome kako je ušao u svijet DJ-inga, o njegovim nastupima, razmišljanjima o elektronskoj glazbi i još svačemu…

Kako je započela priča s tvojim slušanjem elektronske glazbe, te kako si se odlučio na bavljenje DJ-ingom?

To s otkrivanjem elektroničke glazbe zbilo se još krajem krajem '80-ih kada sam čuo prve acid house stvari, a kada su se pojavili bendovi kao KLF. I prije toga sam bio duboko u glazbi imao sam već tada nekoliko stotina cd-ova i ploča različitih žanrova. Od Joy Division, The Cure, Depache Mode, The Clash, Berry White-a, Van Morrisoma, Cowboy Junkies, Sade, Annie Lennox i još puno puno njih. Stvarno sam slušao različitu glazbu ali mislim uvijek kvalitetnu. Nikad me nije zanimalo pakiranje već sadržaj, a mislim da je tako i danas. Uvijek sam volio zagrebati ispod površine. Još kao tinejdžer izlazio sam na matineje svaki četvrtak, petak i subotu, od početka do kraja, u klubove Yacht i Milde Sorte, a kasnije i kultni Shakespeare. Već tada sam zavolio klubove i noćni život, to je bilo jasno.
DJ-ing sam otkrio sasvim slučajno. Na jedan Božić početkom '90-ih jedan moj dobar prijatelj mi se pojavio navečer na vratima, cijeli zapuhan, sa pričom da im hitno treba DJ za novootvoreni klub jer se njihov DJ razbolio. Pošto to nisam nikad radio, glatko sam odbio, ali je inzistiranje mog frenda bilo isuviše jako, te sam se odlučio na tu avanturu. Pozvao sam svog najboljeg prijatelja, stavio CD-e i ploče u jednu veliku kutiju i bio sam spreman za avanturu. Bar sam tako mislio. Već je bilo oko 22 sata kada smo došli do kluba Broadway, koji se nalazio u Biskom iza Dugopolja, u tada još ruralnoj sredini. Ispred je već bilo puno, ali i unutra, bez muzike.
Vatreno krštenje.
Odmah su me odveli do DJ pulta koji je imao jedan linijski CD player, jedan prastari gramofon i mikser za koji bi danas neki muzej platio. Zna se da vlasnici klubova u nas sve donedavno nisu davali masne novce, ni marili za DJ opremu, a možete zamisliti kako je tek tada bilo.
Ljudi unutra su već bili poprilično pijani, a bilo je šaroliko društvo, od gastarbajtera, vojske, do lokalnih šerifa i svi su već bili ludi što nema muzike. E sad, dolazi ono pravo. Kako dobiti zvuk da ide vani? Prvi put sam taknuo mikser u životu, a još je neki pametnjaković tako dobro sve spojio da je bila ogromna zbrka. Preslušavanje nije radilo tako da sam slušalice uštekavao u CD player, a ploče uopće nisam preslušavao nego sam ih puštao od oka. Horor. Bilo je pauza od pola minute. A tek kad su počele glazbene želje već ponapijanih likova. Ludo. Nisam imao ništa od onoga što su tražili pa sam opleo po rocku i funku. Uskoro smo se i mi opili tako da je se sve pretvorilo u opću zahebanciju dok nije došla policija oko 5 i pokušala ugasiti muziku, ali vojnici koji su se vratili s ratišta nisu dali pa je nastao opći metež i sva sreća da nije došlo do pucnjave.
Sutradan sam opet pozvan, ali ovaj put sam se bolje pripremio te sam došao prije, sve prespojio, donio još jedan CD player, skužio mikser, i večer je protekla super. Dobro smo se zabavili, ali na stranu sve, dogodilo se nešto čudno. Svidio mi se taj osjećaj da ljudi plešu kako ja puštam, da idu u smjeru u kojem želim. Još sam neko vrijeme radio u tom klubu a nakon toga sam počeo kupovati opremu i vježbati. Ubrzo se otvorio klub Dijamant u Solinu s tada najsuvremenijom opremom. Kako mi vlasnik bio moj susjed, dobio sam priliku tamo puštati, te sam upravo tamo ispekao zanat. Naravno, tada sam još puštao pop i rock. Cijelo to vrijeme paralelno sam radio u splitskom brodogradilištu i svu zaradu sam ulagao u opremu i muziku. Osim toga, uvijek kad bi bio slobodan za vikend obilazio sam  druge diskoteke i tako upijao znanje od starijih kolega. Poslije toga sam otišao u Hamburg raditi u jedno brodogradilište te sam vikendom počeo obilaziti klubove. I tako sam se jednom našao duboko pod zemljom na jednom techno partiju i tako otkrio ono što sam tražio - techno. To je to. Takvu nesputanost, energiju, zajedništvo, groove, nikad prije nisam osjetio. Bila je to kombinacija svih najboljih elemenata iz glazbe koju sam do tada poznavao. DJ je jednostavno briljirao. Kombinirao je nekoliko ploča u isto vrijeme te mi predočio po prvi put da DJ ne pušta samo ploču za pločom, nego da izvodi nešto kreativno, nešto baš svoje, svojstveno baš tom trenutku, i nešto što se nikad više neće ponoviti. Ostao sam hipnotiziran. I tada sam odlučio. Bit ću techno DJ.
Počinjem bjesomučno kupovati ploče i ići po partijima svaki vikend.

Kada se spomene dalmatinska scena, većina ljudi spominje prvo tvoje ime. Kako bi nam ukratko sažeo događanja i rad koji si uložio u istu tu scenu?

Ovo pitanje se nastavlja na prethodno tako da ću nastaviti gdje sam stao.
Pun entuzijazma nakon godinu dana vraćam se u Hrvatsku, gdje se susrećem s prvim splitskim partijima. Pošto sam vani vidio i doživio bolje, želio sam prenijeti dašak te atmosfere i u Split, te sam se odlučio i na organizaciju. Mislim da sam prvi party organizirao već '94. I od tada je sve počelo. Od kultnog splitskog kluba Shakespeare gdje sam organizirao taj prvi party, preko raznih podruma, pa kluba u Aci marini, kluba F1, Dioklecijanovih podruma, kultnog Up&Down-a, Stella Mare i vodičke Capelle.
Auroru, za čije ime me najčešće vežu, a koja je do prije mene imala repertoar od Zlatka Pejakovića pa dalje, otkrio sam još krajem '97. U Aurori sam organizirao svoje najznačajnije partije, a najviše mi je ostao u sjećanju Jeff Mills 2000. kada se skupilo više od 4000 ljudi, totalno nabrijanih pozitivnom energijom, koji su zakrčili sve putove i glavnu cestu prema Aurori. U klubu su svi disali kao jedan. Danas, novim generacijama, to se ne može dočarati jer više toga jednostavno nema. Nisam nostalgičar, ali to su jednostavno činjenice.
A pazite ovaj program serije Technodrom partija koji sam odradio u samo jednoj sezoni od listopada '98. do rujna '99:

18.12.'98. – Carl Cox @ F1
23.01.'99. – Laurent Garnier @ F1
13.02.'99. – Darren Price @ F1
04.04.'99. – WestBam @ F1
04.06.'99. – Craig Walsh @ F1
21.06.'99. – LaDi Da @ F1
15.07.'99. – Luke Slater @ Aurora
22.07.'99. – Mijk Van Dyke @ Faces, Bol
12.08.'99. – Marco Carola @ F1
19.08.'99. – Richie Hawtin @ F1

Takvim programom u tako malom vremenskom periodu se malo koji promotor ili klub u Evropi mogao podičiti. Osim navedenog bilo je tu još mali milijun partija na najnemogućijim lokacijama. Primjerice, plaža ispred kafića Stella Mare u Splitu mi je ostala u nevjerojatnom sjećanju. Na jednom od tih partija skupilo se 2500 ljudi koji su plesali, kupali se, penjali po krovovima do 10 ujutro na plaži uz jaki razglas. Danas je to SF izvesti.
Strani DJ-i koji su to doživjeli nisu mogli vjerovati. Tako je taj glas došao i do najvećih imena tadašnje elektroničke scene, tako da mi su mi ubrzo došli i najveći kao Cox i Garnier. Dobar glas daleko se čuje. Tada je naša scena bila u vrhu Europske scene.

Osim toga, u ljeto '99. organizirao sam prvi festival elektronske glazbe u Splitu na Žnjanu, četverodnevni Evolution Funk Festival na kojemu je nastupilo 20-tak DJ-a uključujući: Jeff Mills, Thomas Schumacher, Mr C, Sonic... Ja sam svu svoju energiju uložio u partije i DJ-iing. Nagrada mi je vidjeti mnoštvo zadovoljnih ljudi kako uživaju.

Kako je krenula ideja za pokretanje OmegaRitma i AlfaRitma, te zašto se sada trenutno nalaze u stagnaciji?

To je bio logičan slijed te smo početkom 2000. pokrenuli OmegaRitam i imprint AlfaRitam. U to vrijeme sam uspio pridobiti neke od top producenata techna i techhousea kao Bryan Zentza, Oxia, Tony Thomasa, Funk d 'Voida,  Jeff  Benneta, te uz njih promovirati i naše talente kao Ivana Komlinovića i druge...
Izdali smo 6 izdanja na Omega Ritmu i 4 izdanja na AlfaRitmu. Međutim, pojavom digitalnih oblika, prodaja vinila je opala, a ionako smo imali problema s pohlepnim distributerima, tako da sam stao. Još razmišljam u kojem smjeru nastaviti. Danas je lako izdati stvari u digitalnom formatu, ali vas isto tako malo tko primjećuje ako niste velika etiketa. Zato jer ima tisuće etiketa koje izdaju uglavnom smeće. Ne želim biti dio te mase. Ako nešto pokrenem želim se tome posvetiti i dignuti to na malo višu razinu.

Bi li se mogao prisjetiti nekih lijepih i smiješnih događaja koje si doživio puštajući glazbu diljem Hrvatske, ali i Europe?

Bilo ih je i previše, ali jedan mi je posebno drag. Nastupio sam na božićnom partiju u Pekerni u Mariboru. To je kultno alternativno mjesto, jedna hala koja je bivšoj JNA služila kao pekara. Bilo je zima i jedva smo došli do tamo. Unutra je bilo opako i jedan fotograf, vidno razvaljen, htio nas je fotografirati, ali smo mu bili predaleko. Nekoliko je puta tražio da mu se približimo, te smo došli do 2-3 metra od njega, ne shvaćajući kako ćemo stati svi u kadar. I tada se dogodilo nešto nevjerojatno. Blic je opalio, ali nekako slabo, da bi lik napravio nekoliko nekontroliranih koraka unazad i uhvatio se za glavu. Okrenuo je aparat naopako i blicnuo sebi u oko. Ajme, smijali smo se jedno pola sata u komadu. I sad se smijem kad se toga sjetim. Sjećam se i da je na tom partiju besplatno šišao i u sve boje pituravao kose, frizer Pero Propelero.
Hahaha, svašta sam vidio, stvarno svašta.

S kojim DJ-ima usko surađuješ?

Teško je tu govoriti o nekoj suradnji. U kontaktu sam sa puno domaćih i stranih DJ-a. Suradnja se svodi da sviraju kod mene ako je to moguće. Od naših najviše surađujem s Ivanom Komlinovićem kojega smatram vanserijskim talentom, glazbeno obrazovanim, tehnički savršenim. Uz to Ivan je jedan od najboljih studijskih majstora.

Kako je pala odluka za otvaranje vlastitog portala?

Jednostavno smo nas nekoliko prijatelja uvidjeli da na našem prostoru fali portal sličnog sadržaja. Portal koji će davati što iskrenije i netendenciozne informacije iz svijete elektroničke glazbe. Danas svako reklamira sve DJ-e kao najbolje na svijetu. Želimo biti nesvrstani. Zato se i ne povinjujemo komercijalnim pritiscima. Kapital i menadžeri su uništili svijet. Jednim dijelom i glazbu. Ne želimo biti dio toga. Ljudi koje mi predstavljamo rade glazbu iz ljubavi, a ne zbog novaca ili slave. Upravo su neki novi mediji koji su se pojavili u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina, od tiskovina do TV-a, banalizirali cjelokupni život i sveli ga na sapunicu. Ne želimo biti dio toga. U nas ćete moći na naslovnici pročitati da je Tiesto bezvezan DJ i da je proizvod glazbene industrije. Ali ćete moći i pročitati o nekom novom imenu koje to zaslužuje.

Nešto o novom CD Mixu u izdanju Aquarius recordsa?

To je moj treći CD mix po redu, ali prvi koji je sastavljen od samo domaćih autora što mi je jako drago jer su domaći autori i DJ-i, nepravedno zapostavljeni. Puno  puta se dogodilo da domaći DJ-i deklasiraju gosta, ali to naši ljudi nikad nisu znali cijeniti. To vam je slično kao u trgovini, kao kad uvozimo nekvalitetno voće, a domaće propada. Svim sam se silama trudio svih ovih godina gurati i domaće DJ-e a to nastojim i danas. Na žalost premalo je klubova da bi svi kvalitetni DJ-i došli na red.
Kako sam na svojim nastupima uvijek dobio neki CD s autorskom glazbom lokalnih producenata, nakon nekog vremena skupio se zavidan broj poprilično dobrih stvari koje sam puštao, te mi je pala na pamet ideja da napravim jedan mix samo domaćih autora. Portal Muzika Na Struju bio je savršen izbor jer i sam portal ide u smjeru promoviranja domaćih snaga.

Kada bi uspoređivao Split i Zagreb, koje bi mane i prednosti izvukao jedne scene u odnosu na drugu?

U samom startu velika je razlika u tome što je Zagreb 4 puta veći od Splita, pa je sasvim normalno da ima i razvijeniji clubbing. Međutim jedno vrijeme je Split, kvalitativno bio bolji od Zg. Pod Splitom podrazumjevam i primoštensku Auroru , zato jer je većina splitskih clubbera tamo izlazila. Imali smo zaisat šaren i raznovrsan program. Međutim zadnjih par godina Split stagnira iz raloga što nema novih klubova, a ljudi su se zasitili starih i već toliko puta recikliranih mjesta. Osjeća se nedostatak novih klubova s suvislim programom, kao što je npr Fabric u Londonu. Siguran sam da bi poslovao pozitivno, ako gledamo i sa te strane. Samo je problem što oni koji pojeduju novce otvaraju „house“ klubove, koji s house-om nemaju veze, nego imitiraju glamur. Smješno mi je vidjeti kako posjetitelji takvih klubova pjevaju stupidne pjesmuljke sa retardiranim tekstovima koji nisu ništa bolji od cajki...Potpuno se slažem s Rambom Amadeusom i Edom Maajkom kad ismijavaju takve pojave. Uostalom, kladit ću se da sigurno 80% posjetitelja cajki ide i na Sheapeshifterse, Freemasonse, i slične „najbolje house“ izvođače.  Da je netko išao napraviti komediju na temu klupske glazbe, ne bi je bolje napravio. To je dakako usko povezano s medijima koji su trivijalizirali sve što se moglo. Danas općenito na ovim prostorima fali dobre house glazbe. Ako me pitate što je to dobar house onda ću vam reći da poslušate Dj Heather, ili Derrick Cartera. Još se jedan problem proteže u odnosu Zagreba i Splita od samih početaka scene. Zagrebački dji su redovito gostovali u Splitu dok je obrnuto bilo samo nekoliko iznimki iako su splitski dji fantastični. Mislim da je ista situacija i sa drugim gradovima u odnosu na Zagreb. To traje i danas, i to je nešto što bi se trebalo promijeniti. Za scenu su klubovi najvažnija stvar i preduvjet. Međutim klubovi bez dobrih promotora koji se razumiju u glazbu su kao brod bez kormilara. A danas je promotora koji kuže glazbu te dobro vladaju promotorsko – marketinškim vještinama, jako malo.

Kakve nam planove kriješ za blisku budućnost?

Svirati i promovirati. Jedva čekam svaki nastup. Jako puno glazbe kupujem i ne mogu dočekati daje pustim u klubu. Isto tako, postoji puno imena koje bi volio dovesti. Na žalost, ograničen sam, jer u Splitu nemam kluba u kojem bi to mogao izvesti.

Kako prepoznati dobrog DJ-a?

Na žalost, većina medija to pokušava brojkama, a suludo je glazbu rangirati brojevima. Pa nisu to krumpiri. Tako su nastale famozne DJ ljestvice koje nemaju nikakvih dodirnih točaka s zdravim razumom. Glazba je postala sredstvo zarade, a samim time nastala je i glazbena industrija koju zanimaju samo brojke. A suludo i posve pogrešno je bilo koju umjetnost, pa tako i glazbu, vrednovati brojevima i top listama. Na žalost, to je postalo pravilo koje nije poštedjelo ni DJ svijet. Tako danas imate izbor za najboljeg DJ-a; Top 100 Pool po izboru britanskom DJ Magazina. I stvar funkcionira na slijedeći način. Tko dobije više e-mailova podrške, bolji je DJ. Nije li to suludo?

Pero FullHouse live Dj set @ NucleusTvShow_09.04.08. part 1 from Beram on Vimeo

Tako se prije par godina dogodilo da je neki totalni outsider iz Tajvana čini mi se, dospio do 30 i nekog mjesta na svjetskoj ljestvici DJ-a. Kako? Uz dobru promociju i PR skupio je puno mailova podrške. Suludo. Sve je to jedna velika industrija i tko ima love taj može sve. Usuđujem se reći da bar 50 posto DJ-a u top 100 nemaju blage veze i proizvod su glazbene industrije.

Dobar DJ je onaj koji uspije nešto svoje prenijeti publici. Dobar DJ nije ničija kopija. Dobar DJ nije Beatport top 10. Dobar DJ je spreman riskirati. Dobar DJ ne ispunjava želje. Dobar DJ otvara nove horizonte. Dobar DJ je, naravno, i tehnički potkovan. Dobar DJ poznaje glazbu općenito. Nažalost danas je toliko DJ-a iz krivih razloga. Pogledajte samo koliko tu ima pozera. Užas jedan. Takvi uglavnom dominiraju komercijalnim house klubovima iako ih ne nedostaje i na underground sceni.

Techno je najzlorabljeniji i najkrivlje shvaćen pojam u povijesti glazbe. Techno je prekrasna glazba, ali je isto tako i preširok pojam. Naravno, uglavnom zlorabljen, jer danas se svašta naziva technom. Čak su i pioniri techna Derrick May i Kevin Saunderson odlučili rebrendirati techno u Hi Tek Soul. Upravo jer ne žele da ih ljudi vežu uz neku zatupljujuću glazbu koja nema veze s onim što su oni pokrenuli. Osobno, radije bi puštao funk ili neku drugu vrstu glazbe nego primjerice shrantz. To nije glazba nego glupo izbrijavanje. Ima milijun dokaza za to, a jedan od jačih je, kad ta generacija odraste 99 posto njih odbaci to. Dobra glazba se nikad ne odbacuje.

Nedavno mi je jedan UK DJ koji je puštao hard, priznao, da otkad se više ne razbija, da sada uviđa da je to što je puštao bilo bez veze i bez ikakva smisla, a bio je jedan od boljih u tome. Danas pušta nešto sasvim drugo. Sve ploče je dao klincima iz susjedstva da se igraju. Upravo zbog takvih idiotarija techno je na zlu glasu i veže se uglavnom za tinejdžersku generaciju. Što u kombinaciji s našim mentalitetom tjera stariju publiku koja postaje spremna slušati i ljige samo da se maknu od toga.  Naravno da je to totalno pogrešno. Ako odete vani, primjerice u Belgiju, na techno partijima je populacija od 20 do 40 godina starosti, pa i više. Što je totalno normalno. 

Predrasude?

Upravo se zbog techna cijeli svoj DJ/promotorski život borim protiv stereotipa i predrasuda. Kako kod onih koji na techno gledaju kao isprazno lupanje (upravo zbog schranza i loših DJ-a koji sebe nazivaju techno DJ-ima, te popratnih pojava) tako i kod masu njih sa naše scene. Tako i u našoj sceni postoji masu predrasuda. Teško da će se neko iz techno svijeta odvažiti slušati i neku drugu vrstu glazbe. Tako je i sa drugim žanrovima. Ljudi se jednostavno vole identificirati s grupom, ne shvaćajući da postoji cijeli jedan prekrasni svijet izvan toga. Glazba ili je dobra ili loša. A ja mrzim predrasude i stereotipove, a toga ima stvarno svugdje. Tako da ni mnogi „urbani“ likovi toga nisu lišeni. Često se blati nešto što se uopće ne poznaje. Zato često dolazim u sukob s ljudima koji ne vide dalje od nosa, a ja nemam dlake na jeziku.

O tvom setu?

Dovoljno sam star i iskusan da znam što valja i dovoljno sam mlad da imam snage to provesti u djelo. Moj set danas je kombinacija raznih utjecaja. To je techno definitivno. Nije prebrz, nije prespor, nije pretvrd, nije prelagan. Ima minimalnih i deep elemenata, funky je, i ima  dosta utjecaja Detroita. Nikome se ne moram dokazivati i nikome ne  podilazim i ne želim puštati hitiće za jednokratnu upotrebu. Držim da puštam kvalitetnu glazbu i ne obazirem se na žanrove ili trendove. Ako mi se svidi neka minimal, house, break ili electro stvar pustit ću je. 

Ja sam podijeljen između ljubavi prema DJ-ingu i ljubavi prema organizaciji. Obožavam i jedno i drugo. Međutim, ne volim kompromise i to me je često dovodilo u sukobe. Na mene kao organizatora je bio ponekad pritisak da bukiram neke DJ-e koje nisam želio bukirati. Ali nisam popustio. Jednom je jedan poznati splitski poslovni čovjek urgirao da nekog njegovog mlađeg rođaka „wanna be DJ-a“ (a takve jednostavno obožavam) stavim da pušta. Prvo sam tražio miks da čujem. A kad samo čuo, lijepo sam odbio. To mi je zatvorilo neka vrata, ali bar nisam radio protiv sebe. S druge strane jako mi je žao što nisam imao više prostora da više bukiram talentirane DJ-e kojih u Hrvatskoj ima jako puno, ako gledamo kolika je naša populacija. Druga je stvar što nemamo klubova, pa jednostavno ne mogu doći na red jer već etablirana DJ imena ne sviraju puno.

Mislim da ću u buduće promovirati i glazbu koja mi se sviđa, izvan techno okvira. Evo već ovaj mjesec, točnije 20. prosinca radim LTJ Bukema & Mc Conrada.

Video: Pero FullHouse - live DJ set @ NucleusTV Show www.vimeo.com/2376634
Mix: www.omegaritam.com/PeroFH_GrooveIsInTheHeartMix_15.10.08.1.dio.mp3

www.myspace.com/perofullhouse
www.muzikanastruju.com
http://muzikanastruju.com/PeroFH-Christmas2008Mix.mp3 -Poklon čitateljima Izlasci.net portala
 
Maxine