Stand up komedija nešto je što već cijeli svijet zna, a na čemu je stasala cijela plejada zvijezda američke komedije Eddie Murphy, Robin Williams, Jim carrey itd. Eto imamo sreću da je stand up komedija došla i do nas. Od silnih pokušaja, uglavnom neuspješnih, izdvojio se netko tko je prešao granice lijepe naše. 

 
Sjećate li se Zločeste djece ili Večernje škole? Odnosno entuzijastične ekipe komičara koji su obilježili početak 90-ih i na neki način pokrenuli hrvatsku komičnu scenu. Naravno da ih se sjećate jer smo uz njih na neki način odrasli, ali kako vrijeme prolazi prolaze i oni koji su pokrenuli revoluciju (i hvala im na tome) ali dolazi novi val komičara koji će obilježiti početak novog milenija.  

Ivan Šarić, počeo je nastupati prije 4 godine kao gost komičar grupi Sve pet, a ubrzo nakon toga solo stand up nastupi počeli su se nizati. Vrhunac je svakako nastup u Mariboru na festivaluLENT gdje je nastupio rame uz rame zajedno sa našim velikim imenika komedije Pervanom i Vukmiricom.
Uz više nastupa u Rijeci i Zagrebu Ivan, kao pripadnik novog vala stand up komičara, oduševit će vas jednom verzijom britkog britanskog humora Eddia Izzarda i Monty Python- a uklopljenog u svakodnevne događaje ljudi koji žive u Dalmaciji i oko nje.
 
 
 S koliko si godina shvatio da je stand-up nešto što će postati ustvari tvoj životni poziv?
Čim sam se prvi put popeo na pozornicu prije 4 godine u Zagrebu. Uvijek sam volio humor i živio svoj život kroz njega. Stand up komedija kao sama forma “kazališna” pružila mi je slobodu i stil komedije u koji sam se zaljubio. 
 

 Ideje za nastup pretpostavljam izvlačiš iz svakojakih životnih situacija. Što te najviše inspirira i koje teme najčešće obrađuješ?
Teško je izdvojiti neku određenu temu jer u tome se ne volim ograničavati, ali recimo ovako volim imati teme koje su malo paprenije bilo da je riječ o crkvi , politici, odnosima srba-hrvata-slovenca, muško-ženskih odnosa pa sve do popularne kulture i totalnih besmislica zahvaljujući ljudskoj gluposti. 
 

 
  Kakav je osjećaj bio prvi put stati na pozornicu i pred nepoznatim ljudima držati stand up nastup? Koliki je bio strah da se ama baš nitko neće nasmijati?
Sad bi bilo super kad bi imao priču u kojoj govorim da mi se nitko nije smijao, a ja sam nastavio raditi na sebi itd… Ono što inače komičari kažu za svoj prvi nastup pred publikom, ali moj prvi nastup je još uvijek jedan od moja top 3 nastupa u karijeri. Doslovno sam razvalio kuću! (Ha, ha...)
Taj osjećaj odnosno tu navalu adrenalina koju sam osjetio nakon nastupa držala me tjedan dana u oblacima, ali onda je popustila pa sam ja kao pravi “adrenalin đanki” morao po novu dozu i tako je sve krenulo.
 

 Naravno da svih zanima pitanje o životnim uzorima. E, pa koji su komičari odredili tvoj životni put?
Počeo sam gledati Robina Williamsa jer je to prvi stand up comedy nastup koji sam pogledao. Više se niti ne sjećam tko mi je dao njegov nastup na cd-u ali znam da je bio sav izderan od gledanja.
Od Americkih komičara najviše je na mene utjecao Dave Chappelle no moram priznati da me britanski humor definirao kao stil. Tu se najviše može istaknuti komičara Eddie Izzarda i Monthy Python.
 

 
 Da li si radi njih se počeo baviti ovim poslom ili su oni samo uzori?
Ma kada sam počeo gledati stand up nije padalo na pamet ni u snu da ja stanem na “stage” no počele su mi padati neke ideje na pamet i tako sam lagano skupio nekih 30 minuta i rekao sam sebi:” K vragu najgore što mi se može dogoditi je da mi se ne smiju!”
Ipak pokušavam od njih napraviti ne svoje idole već životne uzore iz kojih crpim energiju za daljni rad na sebi, materijalima, dikciji itd.
 
 Tko te najviše podržava u tvom poslu? Odnosno postoji li netko u tvojoj bližoj okolini kome to smeta ili se ne slaže s tim?
Moji roditelji još uvijek ne znaju točno čime se ja bavim, znaju da ja “kao” dođem na pozornicu i nešto muljam pa se ljudi smiju i ja dobijem pare.
Moji prijatelji su mi najveća potpora i najveća inspiracija, teško da bi ja bio u ovom poslu da moji prijatelji nisu bolesni u glavu pa stalno razglabamo o glupostima koje nakon filtriranja u mojoj glavi poprime neki scenski oblik.
 
 Jesi li ikad u svom nastupu ismijavao nekog tko ti je blizak (prijatelj ili člana familije)? Je li bilo ljutnje ili zamjerke?
Ma naravno! Većina mog stand up nastupa bazirana je na stvarnim osobama ili događajima. Ok, malo ja tu još “posolim”, nadodam svašta što se nije dogodilo, ali moj je posao da se publika nasmije pa makar ja pokazao sisu na pozornici! (Ha, ha...)
No, imao sam jedan period gdje sam bio baš brutalan prema svojo bivšoj curi, ali ja na to gledam kao terapiju. Dobro plačenu terapiju gdje pare idu meni, a ne psihijatru. (Ha, ha...)
 
 Ponekad si, u najmanju ruku brutalan ili prilično prost, jesi li kad radi toga imao problema ili je ustvari to ljudima turbo smiješno?
Svaka publika je drukčija. Treba znati kada biti prost i imati brutalnu zajebanciju, kada biti političan, fin, bazirati sve na muško ženskim odnosima. Sve zavisi do ljudi u publici!
Ako imaš stand up ispred grupe gimnazijalaca nećeš govoriti o politici nego o sexu, pivi i takvim temama. Mnogo puta moraš osjetiti na što se ljudi u publici smiju, a na što ne pa se prilagoditi u trenutku.
 

 
 Tvoj životni san je da nastupiš u...?
Uf, da napunim dvoranu Kreše Čosića u Zadru!
Osim što je to moj grad mislim da bi najveću tremu imao baš zbog toga jer sam “dite toga grada”!
 
 Do kad se misliš baviti stand up-om?
Dok ne krepam!
 
 Postoji li koji hrvatski komičar (bez obzira bio to stand up komičar ili glumac) s kojim želiš nastupati?
Volio bi nastupiti uz Pervana. Eto kratko i jasno, mislim da ne trebam objašnjavati kolika je on institucija u Hrvatskoj.

  
 
D. Lončar