Interview: Tom Novy - Ako očekuju da vrtim radio hitove onda bolje neka idu na Moralesa ili Davida Guettu

Ponosno predstavljamo ekskluzivni intervju sa uglednim njemačkim gostom koji je gostovao u zagrebačkom klubu Shamballa. Riječ je o svjetski poznatom DJ-u i producentu Tomu Novyu, velikanu koji je već gotovo dva desetljeća sastavni dio svjetske house scene i čije uratke redovito puštaju najveća DJ imena.

Tom je u sklopu svoje aktualne turneje Follow me! nakratko stao i u Zagrebu pa je tom prilikom odlučio s nama podijeliti dojmove. Pročitajte ih u nastavku.

Pozdrav Tom, i hvala ti što si odvojio vremena za nas. Za početak jedno lagano pitanje: kako si?
Hahaha, pa, jako dobro, hvala na pitanju.

 
 OK, svi znamo tko je Tom Novy, no bi li nam mogao reći nešto o sebi iz vlastite perspektive?
Pa ovako, bavim se glazbom i DJ-ingom već skoro 2 desetljeća i pravi sam „nice guy“. (smijeh)
 
Za sebe mogu reći da sam prilično mirne naravi i živim normalan život, a u slobodno vrijeme se bavim sportom i družim s prijateljima. E da, imam kćerku koja je polu-Hrvatica, tako da sam ovdje praktički „ko doma“.

 
 Reci nam kako i zašto si se uopće počeo baviti glazbom i DJ-ingom?
Hm, pa zbog cura, naravno! (smijeh) Čak su i sami Rolling stonesi svojedobno izjavili da se cure lijepe za gramofone! (smijeh)
U mom slučaju je sve krenulo od hip-hopa tamo negdje '86 godine – bavio sam se turtablismom i nastupao na DMC natjecanjima. Međutim, pravi preokret se dogodio '89 godine kad sam s frendovima posjetio Ibizu i tamo otkrio house glazbu i izvođače poput Leeja Lewisa, Adamskog i Masters@work. Oni su izvodili potpuno drugačiju glazbu od one kakva se u to vrijeme mogla čuti u ostatku Europe i ja sam se instant „navukao“ na taj novi zvuk i odlučio mu se potpuno posvetiti.

 
 Za tvoju karijeru se uistinu može reći da je duga i bogata u punom smislu riječi. Da li ti mixanje, produciranje, putovanja i općenito sve što čini svakodnevicu jednog DJ-a danas padaju teže nego na početku karijere?
Putovanja su definitivno najgori dio ovog posla – možete li zamisliti da dnevno provodite po 8 i više sati u avionu?
Zna se desiti da jednu večer nastupam na jednom kraju kugle zemaljske, a drugu večer na dijametralno suprotnom kraju – jetlag da i ne spominjem! Međutim, sve to padne u zaborav jednom kad staneš pred ljude i osjetiš njihovu energiju pa vjerujem da je to glavni razlog zašto se ja i moji kolege bavimo ovim poslom bez da se previše osvrćemo na negativnosti. Jednostavno, nema ljepšeg osjećaja nego kad na kraju svirke osjetiš da su ljudi zadovoljni tvojim nastupom.

 
 Što misliš o današnjoj sceni i ljudima koji posjećuju partye?
Pa, u zadnje vrijeme primjećujem da se puno ljudi žali kako je scena „u banani“ - ja osobno mislim da je to zato što se sve više naginje nešto komercijalnijem zvuku za koji se zna da dobro prolazi na tržištu. Također, glazba je prerasla u nešto više - pravi multimilijunaški posao u kojem sudjeluju i klubovi i izdavačke kuće… prije nije bilo tako.
 
Međutim, drago mi je vidjeti da se puno ulaže u profesionalnost – recimo, kad sam ja izlazio na partyje to se najčešće svodilo na slušanje prosječno producirane glazbe na lošem razglasu i bez ikakvog osvjetljenja, tako da su današnji laseri i sva audio-vizualna čuda tehnike dobrodošli napredak.

 
 Istovremeno je ta tehnika koju si spomenuo postala i cjenovno vrlo pristupačna – do te mjere da danas praktički svatko može biti DJ. Što misliš o tome?
Istina, ali za mene je DJ prvenstveno osoba koja uživa u glazbi i noćnom životu, i bavi se tim poslom isključivo iz navedenih pobuda. Također, od velike važnosti je i sposobnost interakcije s publikom – ako staneš za pult i pustiš par pjesama, to ne znaći da si automatski DJ i da si sposoban odraditi cjelovečernji set. Tako nešto zahtijeva iskustvo koje se stječe kroz nastupanje pred različitim ljudima, a finalni cilj je naučiti se prilagoditi bilo kakvoj publici. To se ne može kupiti.
 U zadnje vrijeme se puno govori o izborima najboljih DJ-a po ovim ili onim kriterijima, a onaj koji se najčešće spominje je izbor časopisa DJ Mag koji se čak smatra službenom rang listom popularnosti nekog DJ-a u globalnim razmjerima. Što misliš o tome?
Iskreno, baš me briga (smijeh). Ne opterečujem se previše tim i sličnim izborima jer znam da u njima glasa samo određen broj ljudi, a stvarnih clubbera je u svijetu puno više i njihovo mišljenje je na kraju ipak od presudne važnosti. Osim toga, ne vidim smisao odabira „najboljeg DJ-a“ između takvih glazbenih krajnosti kao što su npr. Richie Hawtin i Tiesto. Naravno, dosta DJ-a, pogotovo oni pri vrhu ljestvice, nastoji iz godine u godinu postići što bolji plasman jer su svjesni da to u finalu ima direktan utjecaj na visinu njihovih honorara – što je, po mom mišljenju, još jedan pogrešan kriterij jer smatram da bi visina honorara nekog DJ-a trebala ovisiti isključivo o tome koliko je ljudi dotični sposoban privući. Da skratim, po meni su takvi izbori posve besmisleni i nepotrebni.

 
 Što misliš rastućoj razini piratizacije glazbe?
Ma to mi je katastrofa. Naravno da su ljudi poput mene, koji žive za glazbu i od glazbe, apsolutno protiv nelegalnog „skidanja“ pjesama jer to je zapravo direktna krađa od autora. Možda se to iz nečije tuđe perspektive doima kao smiješno i zadrto razmišljanje, ali tako što ja osobno kupujem pjesme drugih autora automatski znači da cijenim i podupirem njihov rad pa bih volio da isti taj stav ljudi imaju i prema mojim djelima.

 
 Međutim, postoji i drugi aspekt s kojeg se može sagledati situacija – naime, pojedini marketinški stručnjaci smatraju da je slobodna tj. piratska distribucija glazbe ustvari oblik besplatne promocije koji u konačnici više pomaže nego odmaže, jer na taj način glazba dopire do većeg broja ljudi od kojih određeni dio na kraju ipak kupi pjesmu/album/CD. Kako bi to komentirao?
Hm, moram priznati da ima nešto i u tome. Ja sam opčenito za to da se pronađe neki način da se „pomire“ korisnici i tržište, a da pritom glazbenici ne ostanu ostečeni. Istovremeno se danas na Internetu dosta glazbe nudi potpuno besplatno, većinom od strane entuzijasta ili ljudi koji se pokušavaju „probiti“ – recimo, ja tjedno primam preko 600 promosa! Možete li zamisliti koliko je vremena potrebno za preslušati sve to?
Naravno, ne moram ni naglasiti da je većina toga stopostotno smeće – čak i u ovoj eri „minimalizacije“ glazbe nije mi jasno kako netko može nabaciti par beatova i loopova na bas liniju, to nazvati pjesmom i slati okolo misleći da će postati hit.

 
 Dakle, ti smatraš da se današnja scena suočava s poplavom nekvalitetnih izdanja, često potpomognutih od strane velikog broja „malih“ labela kojima je primarni motiv profit?
Apsolutno. Doduše, postoji nekoliko provjerenih „igrača“ od kojih znaš što možeš očekivati, ali, uz poneki izuzetak, sve ostalo je smeće. S druge strane, ne razumijem ljude kojima se takva glazba sviđa – svaki put se iznova iznenadim kad vidim da se „odvaljuju“ na superjednostavnu kombinaciju baslinije, kickova i hi-hatova. To mora da je učinak droga, hahaha!

 
 Što misliš o danas sveprisutnom trendu „minimalizacije“ glazbe?
Mislim da je to samo hype, još jedan u nizu trendova koji dođu i odu. Naravno, producentima i wannabe producentima pogoduje to što je takvu glazbu relativno jednostavno napraviti, što nas opet vraća na priču o (ne)kvaliteti i poplavi svakojakih polu-pjesama. Osobno se držim svog stila, odnosno onog što me trenutno „puca“ i smatram da je tako najbolje.

 
 Ovo ti nije prvo gostovanje u Hrvatskoj – imas li ikakvu predodžbu koliko si već puta nastupao na ovim prostorima?
Uf, tko bi to pobrojio… nastupao sam u Galleryju, u Haciendi, u Papayi na Zrću…

 
 Imaš li osjećaj da kad nastupaš po hrvatskim klubovima ljudi od tebe očekuju određeni tip glazbe, konkretno nešto komercijalniji zvuk?
Možda, ali to ne znaći da će to automatski i dobiti od mene. Naravno, najidealnije je kad se „potrefi“ da pred sobom imate open-minded publiku koju možete povesti sa sobom na glazbeno putovanje, ali ako od mene očekuju da vrtim radio hitove onda bi im bilo bolje da su otišli na Moralesa ili Davida Guettu.

 
 A da li ti se ikad dogodilo da su vlasnici klubova inzistirali na tipu glazbe koji bi, po njihovom mišljenju, trebao puštati te večeri u svom setu?
To se dogodi možda jednom-dvaput godišnje. Ali za nekog tko je u poslu tako dugo kao što sam ja i publika i vlasnici klubova otprilike znaju što mogu očekivati, pa nema prevelikih iznenadjenja. Ako i dodje do kakvih konflikata, jednostavno kažem da ću pokupiti stvari i dati rezidentu kluba da nastavi. U toj točki se strasti obicno stišaju.

 
 Da li ti je draže nastupati u manjim prostorima pred ograničenim brojem ljudi ili na masovnim eventima poput Papaya festivala na Zrću prošlog ljeta?
Sve zavisi o tome kakva je publika – ako je atmosfera dobra, prostor je od sekundarne važnosti pa na kraju nije bitno sviraš li u nekom rasturenom underground klubu koji podsjeća na skladište ili u najsređenijem disku na svijetu. Ponavljam, publika je daleko najvažniji faktor u cijeloj priči.

 
 Koji trenutak svoje karijere bi odabrao kao najdraži?
Ma svi su za pamčenje (smijeh). Ali kad bih morao izdvojiti samo jedan, to bi vjerojatno bio nastup na legendarnom Love Paradeu '99 kad se na ulicama Berlina skupilo nevjerojatnih milijun i pol ljudi!
Bilo je nevjerojatno i nezaboravno iskustvo nastupati pred tolikom masom!

 
 Koji savjet bi udijelio mladim DJ nadama čije vrijeme tek dolazi?
Tek da vole glazbu i noćni život te prvenstveno uživaju u onome što rade. I da ne postaju DJ-i samo zbog stvari koje nemaju veze s glazbom, kao što su novac, slava ili komadi.

 
 I za kraj, tko bi ti bio idealni back2back partner i zašto?
Sven Vath – zato što volim partijati s njim, hahaha! 

 
GALERIJA. 13.03. Tom Novy @ Klub Shamballa, Zagreb

 
IZLASCI.net portal se ovim putem zahvaljuje PR-u kluba Shamballa Marijanu Subotiću na pomoći oko realiziranja ovog intervjua, kao i samom Tomu Novyju na ljubaznosti i odvajanju vremena za naša pitanja.

 
S. Horvat