Kolumna: Žena bez prijateljica je kao pustinja… Moje cure mi trebaju kao voda cvijetu

Koji je smisao veze? Jesmo li uistinu sretni? To nas ispunjava, potpuno? Mrvice sreće i ugodnih trenutaka zaista nadjačaju tugu, bol, nezadovoljstvo, samoću koju s vremena na vrijeme osjećamo uz samo jednu osobu...?

Žena je hrabra, odvažna, realna, snalažljiva… podsjeća na Liloo (junakinju filma Peti element). Najjače je oružje na svijetu, ipak, osjetljiva, potreban joj je oslonac...
MUŠKARAC
Baš je neki čudan. Ja od njega tražim jedno, a on radi nešto sasvim treće.
Kaže; već si do sada mogla naučiti kako funkcioniram i što me nervira… A, on?
Je li on išta naučio o meni? Ženi? To vam je već poznato, je'l da?
Doduše, ja imam neobičan sklop u glavi. Vjerujem u nepotrebne stvari. Ne vjerujem u novce. Trošim ih… tko ih je zaradio, taj će ih i potrošiti… na što god me volja.
Nisam realna, jer to ne želim biti. Volim živjeti u oblacima. Zabavnije je.
Uživam u situacijama koje rijetko koja cura tolerira; npr. kada druge žene gledaju dečka s kojim sam došla…. Zašto postavljamo dvostruka mjerila… isti smo; žene i muškarci. I ja se obožavam susresti s pogledom zgodnog tipa, družiti se s energičnim ljudima… onima koji izvlače najluđe u meni… i one opuštene, uz koje spavam zimi…
Zašto onda on ne bi smio??
Lijepo je imati ljubav - kraj sebe… nekoga tko te voli, bez obzira na sve. Ipak… svako toliko uđe nemir u moju dušu, obuzme mi sve kosti… Neostaje mi neizvjesnost… slatke ljubavne muke, iznenađenja u rane jutarnje sate, odlazak  na noćno kupanje , ili samo – nekamo.
Nedostaju mi pijanstva, ples u zoru.. putovanja s prijateljicama… sve ono u čemu smo stalno uživali dok nismo bili ozbiljni, zaposleni…
Niti jedan muškarac ne može zamijeniti ljubav i prisutnost PRIJATELJICA.
Žena bez prijateljica je kao pustinja… Moje cure mi trebaju kao voda cvijetu.
Zato razumijem te muške sheme; utakmice, izlasci, playstation. Tada i ja imam neograničeno vrijeme za sebe.
Cure pamte najluđe trenutke upravo bez muškaraca. Uvijek tu; jedna za drugu … kada nas svijet razočara, shvatimo da su karijere prolazne, a obitelj nas umori, momci i muževi iznevjere.
One su moje sestre i braća, muževi i majke. Moja su snaga i radost. Plaču… sa mnom. Nitko me ne vidi i ne zna kao moje cure. A, kada sam na kraju snaga ne daju svijetu da me slomi.
Podsjeća jako na SEKS I GRAD.
Taj film bi svakako trebalo gledati u društvu cura. Hihoćete i došaptavate se, uživate u lijepoj odijeći i ludilo facama…
Razumijem muškarce koji vole tu seriju, iz njima poznatih razloga. Moraju vidit film. Ali, šta je s onima koji su ga došli gledat sa svojim ženama pu su se durili, zanovijetali i svađali…
Cure, moraju li ići s vama i u WC??!! – ako ih prisiljavate da budu s vama u svakom trenutku nikada neće vidjeti PRAVU vas! Moraju sami žudjeti za vašim prisutstvom…
Nemate prijateljica??? – zamislite se… JADNO.
I kad napokon stigne ljeto!!! Kiša opere svaki smisao i ozbiljnost.
Sve je neobičnije … divlje… opuštamo se…
Primijetiti ćete nas, svugdje… Moje ribe i ja …nakon duge zime… IZLAZIMO.
 
L.P. Poison