Jedini u Hrvatskoj dobili smo ekskluzivna prava popričati s članom jednog od najpopularnijih i najekstremnijih metal bendova današnjice, Slipknota. Clown, odnosno #6 je perkusionist i jedan od osnivača benda, koji nam ovdje otkriva cijenu slave.

Prije svega, čestitamo vam na dvije osvojene 'metal-hammer' nagrade. Čuli smo da ste se noć prije nastupa u Zagrebu zabavljali po gradu?

Hvala na čestitkama! Istina, iskrali smo se u McDonald's i pogledali smo katedralu, te centar grada da malo osjetimo kakva je Hrvatska. Bilo je zabavno, imate jako lijep grad.

Zanima nas ukoliko vam je još uvijek uzbudljivo svirati u zemljama koje niste nikada posjetili s obzirom na količinu iskustva koje imate s prijašnjih turneja?

Iskreno, nekad je vrlo teško obući se i spremit za nastup. Upravo smo bili headlineri na Download festivalu pred 80.000 ljudi, te smo se nakon tog koncerta spustili stepenicu niže da otvorimo novo tržište. Iako već imamo 4 albuma, mi tek sad dolazimo ovdje, i to je zapravo korak u pravom smjeru. Ne sviramo radi cateringa, zabava u backstageu - mi sviramo radi glazbe koju želimo podijeliti s ljudima.

Gledajući na zadnjih 10 godina koje ste proveli sa Slipknotom, da dobijete priliku, biste li nešto promijenili?

Vjerojatno ne bih ovo radio (smijeh). Propustio sam mnogo stvari i godina što se tiče moje obitelji, najstariji sam u bendu, ali definitivno ne bih ništa mijenjao. Kada bih nešto promijenio, to bi poremetilo sve gdje se sada nalazimo. Mi smo upravo tu gdje želimo biti, i htjeli smo da bude teško jer onda znamo da radimo. Još uvijek su svi originalni članovi ovdje, imamo isti originalni koncept, isti show i intenzitet.

Vaš aktualni album 'All hope is gone' je osvojio prvo mjesto na Billboardu u SAD-u i mnogim drugim zemljama. Mislite li da je Slipknot pomaknuo granice i pokazao drugim metal bendovima da se takve stvari mogu postići?

Postoji dublja tajna iza toga. Ja sam broj jedan već 10 godina otkad sam ostavio svoju ženu i obitelj u potjeri za svojim snom, riskirao sam brak i očinstvo prema svojoj djeci. Moj bend i ja smo broj jedan već 10 godina. Ovo je ekstreman bend sa ekstremnom vizijom, mi to radimo kako mi želimo. Također, naravno da je lijepo biti broj jedan jer ljudi iz glazbene industrije moraju nagraditi mukotrpan rad.

Mnogo fanova zanima zašto ne svirate više pjesama sa svojeg zadnjeg albuma?

To je klišej da moramo svirati nove stvari čim nam izađe novi album. Otkad nam je izašao četvrti album, 'All hope is gone', shvatili smo da s pjesmama možemo raditi što god želimo. Rekli smo - idemo se zabaviti i svirati pjesme s prvog albuma. Uostalom, ne možemo se zapravo dogovoriti što bi svirali, neko vrijeme smo svirali pjesmu All hope is gone, ali nije baš išlo. Htjeli smo svirati i pjesmu Gematria, ali se međusobno svađamo oko izbora. Naši nastupi su znanost, ukoliko se nešto ne može savršeno uklopiti, mi to ne diramo.

Vidjeli smo neke vaše fotografije na Twitteru. Što vas je nagnalo da se počnete baviti fotografijom?

Zaintrigiralo me kada su počeli dolaziti fotografi iz raznih časopisa na naša snimanja, te su uspjeli napraviti da na slikama izgledamo poput duhova, uvijek sam ih ispitivao ako mogu dobiti jedan takav fotoaparat. Super mi je što mogu zabilježiti neki prizor i nastaviti dalje, slikam prizore poput masne mrlje i ljudi zapravo ne žele priznati da vide nešto u tim slikama. Fotografija te otvori prema svijetu oko tebe, da upijaš nepoznata mjesta, ako to ne radiš onda završiš živeći u ovom sranju (tourbus).

Što mislite o današnjoj glazbenoj industriji?

Mrzim današnju glazbenu industriju! Ista je kao i prije 10 godina. Brzo propada, a to je dobro, jer u sedamdesetima oko vremena Woodstocka nisi mogao nabrojati 50 bendova koji su bili na labelu, imali ugovor i živjeli od turneja profesionalno. To je zato što ste tada prvo trebali biti dobar izvođač/umjetnik, a tek onda sve ostalo. Nije postojala oprema koja te činila boljim, stoga si jednostavno morao biti dobar pisac i glazbenik. Smrt industriji, neka padne, neka isplivaju pravi ljudi koji nešto znače, a tako će i biti - stvari se mijenjaju. Totalno podržavam promjene i kao primjer mogu navesti ideju Itunesa, super je što možeš preslušati sample i kupiti samo tu pjesmu koja ti se svidi.

Za kraj, želite li što poručiti Maggotsima u Hrvatskoj?

Hvala na gostoprimstvu i na podršci. Žao mi je što su nam trebala četiri albuma da dođemo ovdje. Mrzim što to moram priznati ali potrebno je mnogo novca da zbrinemo 35 ljudi i pozornicu, a to sad radimo jer smo headlineri na mnogo festivala i možemo si priuštiti. Hvala što ste Maggot čak i skroz u nama dalekoj Hrvatskoj. Stay (sic)!

Nikola Baras
Izvor: MONITOR.HR